Airsoft

Dragi moji, evo mog zadnjeg, ali ne i manje vrijednog posta. Pisati ću o onome što je važno za nekoga tko se želi baviti airsoftom, a to su cijene replika i opreme. Ovisi kako kome važno. Nama studentima moglo bi se reći i presudno, budući da moramo paziti na svaku potrošenu kovanicu. Pošto sam u Zagrebu  prijatelji me iskorištavaju da im donosim stvari jer su trgovine airsoft opremom rijetke u Hrvatskoj. U Zagrebu postoje dvije trgovine, a oprema se može kupovati i polovna, preko interneta.

Izvor: osobno vlasništvo

Za početak, ako se želite baviti airsoftom morate posjedovati repliku, bateriju, punjač za bateriju, streljivo i zaštitne naočale. Oprema se može i iznajmljivati kako bi mogli isprobati i odlučiti da li vam odgovara. Za izradu replika se koristi dovoljno čvrsta plastika koja može mnogo podnijeti, a i prave puške su većinom od plastike pa ne treba podcijeniti neku pušku zato što je plastična. Unutar te plastike se nalaze unutrašnjost i cijev koji su metalni, ali nisu izrađeni od čelika kao na pravim puškama, već od cinka, magnezija ili aluminija. Postoji i nekoliko proizvođača oko čega se uvijek postavljaju dileme i prepirke koji je bolji. Nabrojati ću vam par najpoznatijih proizvođača:

Tokyo Marui (TM) se naziva pionirom airsofta. Replike su im većinom plastične, ali imaju najbolju unutrašnjost  kod koje su kvarovi i problemi rijetkost. To je najbolja marka za početnike, odnosno za one koji ne misle nadograđivati i “nabrijavati” oružje.  Najpoznatiji modeli su AK47, FAMAS i m14.

Classic Army (CA) je marka koja se najviše razvija u zadnje vrijeme. U početku su radili replike loše kvalitete, ali danas su jedan od najboljih proizvođača. Replike su metalne i često jače od TM, a samim time su i teže (u igri morate stalno imati pušku u rukama, a to baš i nije jednostavno, pogotovo ako je puška teška). Njihov najbolji model je m15a4.

I Chin Shivan (ICS) se također sve više razvija. Ima jednostavnu unutrašnjost pa je pogodna za one koji vole rastavljati i nešto raditi po unutrašnjosti. Njihov najpoznatiji model je m4a1.

Kineske replike postoje u velikom broju i variraju kvalitetom, no JG, Cyma i Kalash se ističu među njima. (To što su kineske ne znači da ih možete kupiti u obližnjem kina shopu :))

Izvor: osobno vlasništvo

Cijene novih replika se kreću u prosjeku oko 1000 kn (ima i za više i za manje), a polovne možete pronaći i od petstotinjak kuna. Sve ovisi o modelu koji želite. Novim pištoljima se cijena kreće od 600 kn, a polovne možete pronaći od tristo kuna pa na dalje.

Dakle, kada izaberete pušku koja vam odgovara, potrebno je izabrati i bateriju. One su dopunjive a vezano uz njih su važne tri stvari: veličina, kapacitet i voltaža. Ne možemo u sve puške staviti sve baterije. Velika baterija ne može stati u mali rukohvat. No ako želimo veću bateriju možemo ju smjestiti u naknadno kupljeni kundak ili battery box. Sve baterije imaju više članaka od 1,2 V čiji zbroj daje ukupnu voltažu baterije. Najčešće se koriste baterije od 8,4 V i 9,6 V (postoje još i od 7.2 V, 10.8 V i 12 V). Veća voltaža daje i više struje motoru, ali i veći “stres” za unutrašnjost. “Upgreadanjem” (nadogradnjom) pušaka mora se povećati i voltaža. Kapacitet se izražava u mili amper-satima (mAh). Što više mAh-a, više kuglica možemo ispucati prije nego što trebamo ponovno puniti bateriju. Prosječno sa baterijom od 1500 mAh-a možemo ispucati oko 1700 kuglica. Baterija od 8,4 V košta oko 170kn.

Punjač za bateriju dođe oko dvjestotinjak kuna.

Kuglice se kreću od 0.2 g, 0.23 g, 0.25 g, o.28 g. Kilogram kuglica (4000 komada) može se kupiti po cijeni od sto kuna.

Potrebne su i kvalitetne naočale koje zadovoljavaju balističke zahtjeve airsofta (a ne one naočale za skidanje žbuke, brušenje ili košnju trave Takvim naočalama cijena je stotinjak kuna.

Kao što možete zaključiti, ovo nije prejeftin hobi, pa tko ima veći džeparac ili plaću neka izvoli

Izvor: osobno vlasništvo

Još jedan mali zaključak; bilo mi se drago družiti s vama blogerima i komentirati čak i onima koje nisam ni upoznala. Ovo pisanje i istraživanje nas je ujedinilo i učinilo barem mrvicu iskusnijima za naš budući posao. Želim sreću svima u daljnjem studiranju, a kasnije i zaposlenju. Nadam se da ću neka od ovih imena sa Studosfere za par godina čitati ispod tekstova ili slušati na kraju priloga

Dragi blogeri,  javljam vam se u predzadnjem postu u kojem ću vam reći nešto o airsoft incidentima i mogućim opasnostima. Na pisanje o ovoj temi me naveo me članak koji sam pronašla na Airsoft Hrvatska Forumu. Radi se o tome kako je jedan mladić u Sloveniji mislio kako bi bilo zanimljivo pucati s prozora svoje kuće iz airsoft replike u blizini fakulteta gdje svakodnevno prođe velik broj ljudi. Pošto ljudi naravno nisu znali da se ne radi o pravom oružju, jedna žena se prestravila mislieći kako se radi o pravoj puški te je pozvala policiju. Na sreću, nikoga nije ozlijedio, ali sve je dospjelo i u medije tako da je to dobilo i svoj medijski epilog. Mladić je dobio novčanu kaznu jer je s puškom uznemirio prolaznike i izazvao osjećaj ugroženosti.

Airsoft oružju je mjesto u šumi, a ne na ulici.

Izvor: osobno vlasništvo

Sve više je javlja vjerojatnost za ovakve događaje jer se airsoft sve više razvija, replike su poprilično jeftine i sve više ljudi se zanima za ovu igru, pa bi nesmotreni i nezreli “airsofteri” mogli iz zabave ili kako bi se pravili važni pred drugima koji ne znaju za airsoft nekome stvarno i nauditi. Problem je u tome što svatko može kupiti airsoft repliku i misli da njome može činiti što hoće, ali to nije tako. Neki smatraju da bi se kupovina replika trebala regulirati zakonom tako što bi ih samo oni koji su članovi airsoft klubova mogli kupovati. Učlanjenjem bi se vodila evidencija i kod kupovine bi se znalo tko što posjeduje, pa ako isti učini nešto neprimjereno zna se tko je i za njega odgovara klub i on sam. Onda bi se u klub uključivali samo oni igrači zainteresirni za airsoft, a postojali bi i probni rokovi sa iznajmljenim puškama (što već i postoji). No tu se javlja još jedan problem, kako znati namjeru onoga tko kupuje pušku, da li će ju on koristiti za igru u svom klubu ili će kod kuće s prozora gađati slučajne prolaznike ili životinje? Mislim da se ljudi koji rade takve stvari uopće ni ne bave airsoftom, već samo posjeduju replike, jer svi oni koji se ozbiljnije bave airsoftom nikada ne bi učinili ovako nešto. Uostalom, svatko bi trebao imati morala i znati što smije a što ne. Naravno, ne traba generalizirati ovakvo nedolično ponašanje na sve airsoftere jer se našlo nekoliko nepromišljenih glava. Zbog ovakvih nemilih događaja prijeti opasnost da će replike izgubiti svoj vjeran izgled te će ih pretvoriti u plave ili zelene replike kako bi bile prepoznatljive. To bi bilo smiješno i igra bi izgubila svoju čar, realnost i slobodu.

Oružje bi moglo izgledati ovako ako se nastavi njihova zloupotreba

Prošlog ljeta sličan događaj se dogodio i u Bjelovaru. Dostavljača u jednoj pizzeriji su iz auta u vožnji “izrešetali” dvojica nezrelih i nepromišljenih muškaraca iz airsoft replike. Kao da ste djeci dali igračku prvi put u ruke pa su htjeli vidjeti kako to funkcionira ili se praviti važni. Možda su gledali i previše filmova u kojima “opasni dečki” pucaju iz jurećih automobila. Dečko kojeg su pogodili imao je po leđima nekoliko oteklina pošto je bio samo u kratkoj majci i pucali su iz neposredne blizine. Na sreću, ništa ozbiljnije se nije dogodilo, osim što se dečko prestrašio kada je ugledao dvojicu divljaka kako drže uperene puške u njega. Mislim da se oni koji zloupotrebljavaju oružje na takav način trebaju strogo kazniti, jer se oni možda iza te puške osjećaju moćno, ali neka se probaju staviti u položaj onoga tko je na nišanu.

“Točkice” od kuglice

Izvor: osobno vlasništvo

 Također se nedavno dogodio slučaj u Čakovcu u kojem je maloljetnik kupio polovnu repliku za petsto kuna i donio ju u školu i gađao prijatelje kako bi se pravio važan. Mlađima od osamnaest je zabranjena prodaja replika, ali ništa ih ne sprječava da ih kupe polovne na crno. Nije problem samo sa maloljetnicima, nego se odrasli i ponašaju jednako nezrelo.

U Hrvatskoj postoji Hrvatski Airsoft Savez (HASS) koji je stvoren s idejom da objedini sve igrače airsofta u Hrvatskoj na način da stvori jedinstvena pravila, unificira ponašanje, stvori registar članova i replika, te da pokuša utjecati na zakone o oružju koji bi bili štetni za airsoft.

Bilo da replike samo prenosite ulicom, nosite iz trgovine ili slično, moraju biti u odgovarajućoj neprozirnoj amabalaži. Nepoštivanjem toga uvjeta kršite zakone Republike Hrvatske i dovodite opasnost sebe i druge, a i plašite ljude oko sebe pošto, još jednom naglašavam, oni ne znaju da oružje nije pravo.

Da opravdam i naslov, čobansoft je izraz koji sam pročitala na airsoft forumu kojim se označavaju događaji poput gore navedenih gdje neuki i  nepromišljeni ljudi (čobani :)) gađaju ljude na ulici i promoviraju airsoft u lošem svjetlu. Čak su Gothi i Chavsi (o kojima sam pisala ranije) civiliziraniji od tih divljaka

Nadam se da vam ovim postom neće airsoft pasti u očima (ako vam se uopće sviđao) jer samo nekolicina neznalica se ponaša neprimjereno, a ozbiljni airsofteri rade sve kako zbog njih airsoft ne bi došao na loš glas.

Izvor: osobno vlasništvo

Kako mi već ponestaje inspiracije odlučila sam ovaj post posvetiti onima kojima se sviđa airsoft i koji bi se možda željeli okušati u ovoj adrenalinom nabijenom igrom. Navesti ću nekoliko klubova u Hrvatskoj, pa možda pronađete neki klub u blizini vašeg mjesta.

AU “Ris” je klub koji se nalazi na području Ivanić Grada, Križa i Kloštra Ivanića. Taj klub organizira susrete na kojima sudjeluju ljudi iz Ivanić Grada i okolice, te iz čitave Hrvatske, a kao i većina drugih klubova treniraju na vlastitim terenima. http://www.airsoft.hr/au-ris

ASK “Oposum” je klub iz Bjelovara. Nisam baš upućena u njihovo djelovanje, ali ponjihovoj Web-stranici zaključujem da su strogi što se tiče članova pa bi se prema tome radije opredijelila za ASK “SWAT” jer su liberalniji i manji klub pa sve članove tretiraju jednako. Imaju i replike za iznajmljivanje pa svatko može probati prije nego se odluči na sljedeći korak, tj. članstvo.  www.skok-milsim.com

ASK “Zagreb” na početku svake godine prima nove članove najprije na obuku a zatim ih se prima u klub ako zadovolje određene uvijete. Traži se i prihvaćanje klupskih standarda kao što su uniforma, naoružanje itd.  www.airsoft-zagreb.com

Izvor: osobno vlasništvo

ASK “Zrinski” je također iz Zagreba, a u njemu su aktivni i profesionalni vojnici i članovi s ratnim iskustvom. Oni također uzimaju potencijalne članove na probni rok od 3 mjeseca gdje se “airsofteri” moraju dokazati ukoliko žele postati član. Klub je podijeljen na timove, a timovi na binome. Timovi se dijele od najiskusnijih članova do tzv. izviđača. Od članova se traži ozbiljnost te opravdanje povijesnog imena Zrinski.  www.ask-zrinski.hr

ASK “Delta”, klub iz Pule (sjedište im je u Medulinu), koji me iznenadio jer ima najbolju i najmaštovitije osmišljenu Web-stranicu. Koriste terene u okolici Pule, a trenutno traže i dodatne terene po Istri. Kako sami kažu, ako se želite okušati u borbi u sklopu ovog kluba samo se registrirajte na njihov forum, pročitajte pravila i prijavite se za “fajt”.  www.airsoft-delta.com

AU “Rijeka”. Unutar udruge članovi mogu uspostaviti vlastite borbene skupine. Prvi tim unutar te udruge je Airsoft Team “Vrane”.  Treninzi se održavaju svake nedjelje u okolici Rijeke koji su otvorenog tipa pa svi zainteresirani mogu pogledati o čemu se radi.  www.airsoft-rijeka.com

Airsoft Klub “Kobra” iz Zagreba prima članove na probni rok od tri mjeseca, nakon čega će procijeniti je li zadovoljio, nije zadovoljio ili bude zadovoljio što znači da ostajete na probnom roku jer vam još malo fali da zadovoljite. http://airsoft-kobra.com/

Izvor: osobno vlasništvo

Klubovi postoje i na Braču, Osijeku, Pločama, Solinu, Čabru…a ako sam izostavila nečije mjesto koje ima airsoft klub neka mi ne zamjeri

Osim klubova i udruga u Hrvatskoj postoje i timovi koji nisu registrirani ali djeluju i surađuju organizirano sa ostalim klubovima.

AT “Darkhouse”, AT “Hijena”, AT “13″-Pula

AT “Karlovac”

AT “Marjan”-Split

 Podaci o klubovima su preuzeti s njihovih internet stranica. Navodim i linkove tako da bi detaljnije mogli pročitati sve što vas zanima. Biti će mi posebno drago ako će se netko od vas blogera odvažiti i isprobati. Tko zna, možda se jednga dana i sretnemo u maskirnim odijelima s uperenim puškama jedni u druge, naravno samo u airsoftu A kasnije i zajedno omastimo brk poštenim gablecom

Izvor: osobno vlasništvo

 Ovaj post posvećujem klubu u svom malom Bjelovaru koji je zaslužan za pisanje ovog mog bloga. Airsoft klub “SWAT” je osnovan u studenom prošle godine. Ideja se razvila jedne večeri u parku gdje se skupila grupica ljudi kao i svaku večer kako bi skratila vrijeme. Marko je počeo pričati o nekakvoj zanimljivoj igri sličnoj paintballu koja je zapravo simulacija pravih ratnih uvjeta u kojoj se koriste replike pravog oružja, ali kao streljivo služe male kuglice. Svima se to činilo super zanimljivo, ali smo mislili kako je to negdje daleko i da nema toga kod nas.

“SWAT”; logo kluba

Izvor: osobno vlasništvo

Nakon nekoliko dana došla su dva prijatelja, danas počasni članovi kluba, sa uzbudljivom avanturom. Čuli su kako u Hrvatskoj postoji airsoft klub i kako imaju trening na jednom šumskom terenu u blizini Bjelovara, te su se tako odvažili i otišli izvidjeti što je to. “Dođemo mi u šumu kad tamo ništa, mir tišina.”, sa uzbuđenjem je pričao Valentin, “Već smo odlučili krenuti natrag kad odjednom oko nas počnu izvirivati glave iz grmlja, prvo jedna, pa druga, treća…” Svi su bili maskirani tako da ih prije nisu ni zamijetili. Dečkima nije bilo svejedno kada su vidjeli da su njihovi novi prijatelji bili naoružani i nisu ih baš blagonaklono promatrali. Tada je doletio neki čovjek i počeo vikati i galamiti na sav glas, a ovoj dvojici uplašenih izviđača ništa nije bilo jasno. Odveli su ih u neki šator i tamo su morali čekati kraj igre. Ispostavilo se da su ušli u bazu jedne ekipe i tako otkrili njihov položaj. “Što radite ovdje? Tko vas je pustio?!”, urlao je čovjek. Dečki su rekli kako su čuli za tu novu igru pa su došli provjeriti o čemu je riječ. Nisu vidjeli nikakvo upozorenje i nitko ih nije zaustavio pa su ušetali u ratni teren Ispričali su nam kako je borba bila tako vjerno organizirana, “vojnici” su zarobljavali civile, a bila je čak i jedna “trudna” žena. Svi su se okupili oko klupe i slušali sve u jednom dahu. Nitko nije mogao vjerovati da takvo nešto zaista postoji, a još k tome da se to odvija u našem kraju.

Izvor: osobno vlasništvo

Nakon toga je poraslo zanimanje za ovim sportom, a naš kolega Marko s početka priče se prvi odvažio i učlanio u ASK “Oposum” iz Bjelovara. Na prvom susretu nije se baš proslavio pa su ga izbacili pošto je i on htio sudjelovati u igri, a oni su ga stavili na neku beznačajnu poziciju pošto je bio novi. Naš junak ove priče odlučio je osnovati sam svoj klub. Zanimanje je sve više raslo i sve više momaka se željelo baviti airsoftom. Nije bilo lako osnovati klub kako su svi mislili. To sam osjetila i na svojoj koži, pošto su me dečki imenovali glasnogovornicom svog kluba morala sam i ja odraditi dio posla Trebalo je izraditi pečat kluba, ispuniti hrpetinu papira i sve to predati u Zagrebu na Zavod za statistiku. Ali to nije sve, trebalo je i otvoriti bankovni račun kluba, pa je i tu trebalo popuniti još tonu papira. Nakog svih tih procedura i nakon što mi je otpala ruka od pisanja, danas je klub tu i svakim se danom sve više razvija Dečki se snalaze sami kako znaju, obilaze šume i terene, traže vlasnike za dozvolu, ali sudjeluju i na brojnim susretima na koje su pozvani od strane airsoft klubova iz drugih gradova. Klub broji tek desetak članova koji vrijedno uplaćuju članarinu i koji su od sakupljenog novca nedavno kupili svima jednake uniforme i beretke kako bi bili pravi mali tim na terenu. Svatko ima svoju repliku, a osnivač kluba je postao takav zaljubljenik u airsoft da ih je sakupio čak 5.

Kolekcija; nova uniforma (klompe nisu njen sastavni dio)

Izvor: osobno vlasništvo

Nakon svakog susreta ili treninga komentiraju kakva je bila čija puška pa ih onda zajedno rastavljaju i ugrađuju nove dijelove kako bi bile jače i “ubojitije” Nije nešto u usporedbi s drugim klubovima u Hrvatskoj, ali s obzirom da je iznikao iz male pričice jedne večeri na klupi, mislim da su mnogo postigli. Kako se ono kaže, cigla po cigla, palača

Filmić slijedi za vikend, do čitanja!

18. travnja održan je humanitarni airsoft susret “Grozny” u Osijeku. Lokacija na kojoj se igralo bilo je PTF-studentski kompleks između Tenje i Osijeka. Glavni cilj bio je sakupiti novac za nezbrinutu djecu. Kotizacija za sudjelovanje je bila 100 kn i čitav sakupljeni iznos je išao djeci. Susret je organizirao ASK-Pannonia iz Osijeka, te je ukupno prikupljeno 3870 kuna. Iznos je doniran dječjem domu “Klasje” iz Osijeka za kupnju digitalnih recivera za sve TV uređaje u dvije zgrade doma, a ostatak novca će potrošiti na hranu, slatkiše i igračke. U humanitarnoj akciji sudjelovali su igrači susreta, dobrovoljni donatori te organizatori.

Na nišanu.

Izvor: osobno vlasništvo

Susret je dobio ime po glavnom gradu Čečenske republike u Rusiji. Za vrijeme ratova u Čečeniji uništeno je oko 80% grada. Najžešće borbe vođene su od 1994. do 1996. kada je vođen Prvi čečenski rat u kojem su ruske snage pokušale zagospodariti planinskim predjelima Čečenije. Od siječnja 2000. Grozny je pod kontrolom organa Ruske Federacije (Drugi čečenski rat).

Izvor: osobno vlasništvo

Sudjelovale su ekipe iz Slatine, Županje, Bjelovara, Virovitice, Osijeka, Velike Gorice, Siska, Zagreba. Igra je imala i scenarij koji je bio nastavak scenarija sa susreta “Grozny 3″ održan u veljači ove godine. Jedna ekipa je glumila teroriste koji su branili reaktor (trafostanicu) i čuvali taoce, a druga napadala. U početku je dio terorista pružao dosta velik otpor dok je ostatak ekipe prebacivao taoce na sigurno i formirao obranu reaktora. Nakon dva sata borbe protivnik je probio obranu i ušao u reaktor, nakon čega se teroristi sa taocima povlače u zgradu. Protivnik je pokušavao sa svih strana, kroz kanal kod njive, frontalno kroz zelenu bazu, ali svaki put su bili odbijeni. Na kraju protivnik ipak nije uspio osloboditi taoce. Što se tiče same borbe, kako kažu igrači, bila je na visokoj razini i što se tiče priznavanja, dinamike i organiziranosti.

Izvor: Youtube.com

Kraj susreta začinio je već tradicionalni grah gdje su svi omastili brk nakon naporne i uzbudljive borbe.Ovdje vidite kako airsoft igrači imaju veliko srce, nesebični su te su odlučili podijeliti u ovoj krizi i ono malo što imaju sa dječicom kojoj treba mnogo više. Za svaku pohvalu

Izvor: osobno vlasništvo

Ovaj post je vezan uz Guardianov članak u kojem se radi o “Gothima” i “Chavsima”. Gothi su karakteristični po vrsti glazbe koju slušaju, tamnoj odjeći, šminki, frizuri itd., dok chavsi nose traperice koje im vise do koljena, bokserice su im visoko podignute, slušaju plesnu glazbu, nose markiranu odjeću sa mnogo boja, sa mnogo bijele, svjetlo plave i zelene. Uglavnom su to dvije skupine koje su posebne a međusobno se sukobljavaju.

Gradsko vijeće grada Peterborougha je smislilo način kako bi spojio ta dva tinejdžerska plemena. Nadaju se da će pomoću “airsoft” igre doći do primirja među grupama. Preselili su ih sa Peterborough’s Cathedral Squarea na tajnu lokaciju u Cambridgeshireu. Začuđeni golubovi su se komešali među drvećem na zvuk plastičnih ležaja kako gradski gothi i chavsi trče kroz grmlje gađajući jedni druge. Četrnaest muških i ženskih chavsa i gotha jučer su zamijenili lažne Burberry i Marylin Manson majice za kamuflažne kako bi sudjelovali u airsoft igri. Dobrovoljna shema je organizirana od strane uličnih čuvara uz blagoslov lokalne policije. Ulični čuvari su uvedeni prije tri godine kako bi poduzeli nešto u vezi antisocijalnog ponašanja i sitnog uličnog kriminala, ali su otkrili da je neprijateljstvo između gotha i chavsa teško smiriti. Bande su zaradile prigovore za maloljetničko alkoholiziranje, nasilje, vandalizam, crtanje grafita i zagađivanje ulica. Policija je također primila bujicu poziva od članova javnosti prestravljeni od strane tinejdžera kako pucaju jedni na druge na ulici sa zastrašujuće realističnim izgledom oružja.

Izvor: osobno vlasništvo

 Steve Mayes, nadglednik uličnih čuvara, otkrio je kako obje grupe pokazuju nedovoljno poštovanja prema njemu, jedni prema drugima ili društvu, te se nada kako će okršaji u prirodi izazvati poštovanje. Kaže kako zapravo ne rade nikakvu štetu već velik broj njih plaši ljude. Ostali chavsi koji se nisu uputili u prirodu nisu tako sigurni kao nadglednik. “Ratne igre u pirodi? To će biti ubojstvo.”, kaže Kenny, devetnaestogodišnji goth, blistajući u svom dnevnom looku od crnih čizama, crne jakne, crne majice i dugačkog crnog kožnog kaputa (iako je sunčano i 25 stupjeva). Kenny priznaje kako je nekada bio chav, nakon toga skater, punker i goth. Crna je njegova boja za preko dana, ali za nastupe će nanijeti i crnu olovku za oči i crni lak za nokte. “Osim odjeće i glazbe, razlika između grupa je i u stavu.” kaže  Kenny. On također ističe kako su chavsi tako razmetljivi da ako ih i pogledate krivo, oni će vas napasti. Kako je vrijeme odmicalo, veza između skupina se brzo razvijala. Iako gospodin Mayes kaže kako je većina gotha bila toliko neozbiljna da se nije mogla ustati na vrijeme za sastanak. “Imamo više chavsa jer se gothi nisu mogli ustati”, kaže, “Vjerojatno su popušili previše trave.”

“Zovu me chav”, kaže Craig Jones, 22, “Nije me briga, u neku ruku je i smiješno.” Smatra da je užitak sudjelovati u airsoftu za razliku od gubljenja vremena u njihovom mjestu. “Družim se sa prijateljima, hihoćemo se i smijemo. Nemamo mnogo toga za raditi. Zato jer se družimo u velikim grupama odijeljenim od drugih, ljudi misle da nosimo nevolje i da smo zastrašujući. Zbog velikog broja momaka, bakice misle da ćemo im opljačkati torbice.” Ali inzistira da su gothi i chavsi u Peterboroughu daleko od ratovanja bandi, smatra da je njihov odnos jednak kao i u cijeloj zemlji, to je jednostavno prijateljsko zadirkivanje. Tinejdžersko “mahanje” oružjem u gradu je bio problem, ali ova shema ih uči da izgledom realno oružje nije bezopasno i da se treba koristiti samo u situaciji kada je to sigurno. Mayes kaže kako su to zapravo dobro odgojena djeca, i problem u tome što su dio velike grupe. Oni kažu: “Družimo se na trgu jer nemamo što drugo raditi.” Čuvar također vjeruje kako će airsoft ovim dvjema grupama dati nešto za raditi i pomoći im da pričaju jedni s drugima. “Pomaže im u rješavanju viška energije koje, čini se, se ne uspiju riješiti kada sjede pred Playstationom i Xboxom.” Vijeće se nada da će se novi duh zajedničkog poštovanja proširiti i na cijelu zajednicu. Čak je vijeće i osiguralo parking na kojem gothi i chavsi mogu gađati limenke. Sada imaju i strahopoštovanja prema čuvarima. Vijeće se nada kako će se airsoft održati kako bi i ubuduće ujedinio ova dva plemena u ratu i koji će donijeti mir na Central Square. “Airsoft je kao nogomet”, kaže Denise Mee, također ulični čuvar. “Odabereš tim kojem pripadaš. Ali konačno, chavsi i gothi su ista vrsta ljudi, pa je ideja spojiti ih zajedno. Kada su došli bili su u malim grupicama, sada ima tamo više zajedništva.”

Izvor: osobno vlasništvo

Dragi moji blogeri, došlo vrijeme za novi post a opet nikakve akcije. Dečki su se malo ulijenili pa se ja moram snalaziti kako znam i umijem :) Dakle, još malo činjenica o airsoftu kako bi bili bolje upućeni, pa kada vas netko pita da znate ama baš sve (da ne ispadne kako vas nisam dobro naučila) Postoje mnoge pogrešne pretpostavke o airsoftu kao što su: “Airsoft replike su jeftine plastične igračke koje nemaju niti približne karakteristike pravog oružja.” Ova tvrdnja je netočna jer su sve kvalitetnije replike napravljene od metala, točnije, kopiraju materijale koji se koriste za izradu pravog oružja. Jedino što replike nemaju su barutni plinovi, čahure i prodoran zvuk. “Airsoft replike nisu pouzdane, učestalo se kvare i lome.” Ovo je također netočno. Replike su to te mjere usavršene da se kvare i zataje rjeđe nego pravo vatreno oružje. Materijali od kojih su napravljene su dovoljno čvrsti da izdrže korištenje u borbenim uvjetima. “Kvalitetna airsoft oprema je preskupa.” Održavanje i potrošni materijal su jeftiniji i preko 70% od oprema za profesionalnu obuku i treninge. A što se tiče maskirne odjeće, nema nekog pravila, tako da sve maskirno što dođe pod ruku je dobro (čak možda imate i kod kuće u ormaru od nekog muškog člana obitelji). Nema propisane opreme, svatko bi trebao nositi ono u čemu se osjeća ugodno. Često se susrećem sa pitanjima da li je ovo isto kao i paintball? Razlika je da se u airsoftu ne koriste kuglice s bojom. Prvenstvena namjena airsofta je da pruži realnije iskustvo pa su zbog toga vrste terena drugačije, kao i oprema i oružje. To su ipak dvije različite aktivnosti, ali se dosta igrača bavi i paintballom.

Postoje dva stila igre koji se razlikuju po dinamici i trajanju igre, te veličini terena. RAPID-stil igre specifičan po tome što se igrači dovode pred sam čin borbe i izvršavanje zadaće u borbenim uvjetima. Rekli bi “odmah u vatru”. Igra se na malom terenu, gdje je neprijatelj već u roku nekoliko minuta u dometu puške i počinje izvršavanje zadaće i borba. Karakteristike takvih scenarija su dinamika, agresivnost, brzina, mali teren te kratko vrijeme igre. Do izražaja dolazi uigranost pojedinca i tima. COMMANDO scenariji se igraju na velikim terenima i traju po nekoliko sati. Naglasak je na ostvarenju zadaća, obično diverzantskog tipa, gdje je tim prikriven što je duže moguće i izvršava svoje zadaće bez da ga protivnički tim otkrije. U ovakvim misijama dolaze do izražaja znanja i karakteristike poput strpljenja, lukavosti, navigacije u prirodi, prikriveno kretanje i izviđanje, kamufliranje, oštrina osjetila i intuicije. Na kraju scenarij obično završava konačnim obračunom između timova. Možda se čini jednostavno doći samo do terena i početi pucati kao muhe bez glave ali to nije ni približno tako. Kao prvo, uopće nije lako doći do terena jer gdje god dođete, ta zemlja pripada nekome i potrebno je odobrenje vlasnika kako bi se trening ili susret mogao održati na njegovom terenu. Najčešće ljudi nemaju ništa protiv, jer se prvi puta susreću s nečim ovakvim pa im je čak i zanimljivo do te granice da znaju doći pa prisustvovati događaju. Evo kao primjer navodim slučaj kolega iz Virovitice (klub KRV-Kings Rifles Virovitica) koji su dobili zemljište na korištenje i imaju slobodu pa mogu napraviti preinake kakve god žele. U skladu s tim dečki su “zasukali” rukave i primili se posla

Radna oprema, umorni pomagač, a i rezultati su tu.

Izvor: osobno vlasništvo

Izvor: osobno vlasništvo

 Dečki su si dali truda pa će na tom terenu izgraditi bazu, čeke, zapreke za obranu baze i ostale sitnice koje će začiniti igru. Mislim da je još veće zadovoljstvo igrati na terenu koji ste sami sagradili jer se vidi iz priloženog koliko je truda uloženo. Za svaku pohvalu

 Pošto su ovoga vikenda airsoft ratnici bili zauzeti bojanjem jaja i “čišćenjem” uskršnjeg stola, nije bilo nikakvih događanja. Stoga se u ovom postu posvećujem onim općenitijim stranama airsofta. Za početak nešto o municiji koja se koristi. Kako sam spomenula u prvom postu to su kuglice bez boje, ali postoje i kuglice punjene bojom koje su nesigurne i manje precizne od gore navedenih, stoga se rijetko koriste. Postoje kuglice različite težine, a njihovo korištenje ovisi o replici koja se koristi za njihovo ispaljivanje. Teža kuglica ima slabiji domet ako se ispaljuje slabijom puškom, dok sa jačim puškama ona ima pravilniji i stabilniji let, tj. preciznija je. Valja naglasiti i da svi koji se bave airsoftom imaju i razvijenu svijest za očuvanjem okoliša. Tako se koriste i bio-razgradive kuglice koje se nakon nekog vremena pod utjecajem vlage razgrade tako da nema nikakvih posljedica na okoliš. Važno je napomenuti da se kuglice ne koriste ponovo nakon što se ispucaju iz puške i da se ne smiju koristiti kuglice za dječje pištolje (koje veoma nalikuju izgledom).

 Jedno od najubojitijih  sredstava u pravoj vatrenoj zoni je protupješačka mina koja je izuzetno učinkovito i opasno oružje. Postoje doslovce stotine verzija, koje se razlikuju veličinom, namjenom, načinom okidanja, postavljanjem itd. U airsoftu mine nisu ništa novo. Od početka airsofta ljudi u kućnoj radinosti proizvode naprave koje simuliraju protupješačke/protuoklopne  mine. Kako airsoft teren ipak nije prava ratna zona, većina airsoft mina iz kućne radinosti samo simulira pogodak, obično zvučnim ili dimnim signalom. Osim kućnih majstora, potrebu za takvim proizvodima prepoznale su i neke tvrtke koje se bave proizvodnjom airsoft opreme. Prve mine koristile su zvučne i dimne signale pri aktivaciji nakon čega su svi igrači u nekom dogovorenom prostoru oko mine proglašeni izbačenima iz igre. Iako se i danas proizvode i često koriste, na tržište polako stižu airsoft mine nove generacije koje umjesto dima i zvučnog signala koriste airsoft kuglice za markiranje pogođenih.

Izvor: youtube.com

A sada nešto i o airsoft replikama te načinu na koji one rade. Dakle, to je oružje na baterije koje daju napon elektro-motoru koji nategne oprugu koja onda izbaci kuglicu zrakom. Sve električne replike imaju mogućnost automatskog pucanja i to vrlo impresivnog (preko deset kuglica u sekundi!). Postoje još i replike snajpera na kojima se opruga ručno napinje (realnim natezanjem zatvarača). Vjernost replika ovisi o proizvođaču. Dok je nekima cilj proizvesti što realniju repliku prave puške, neki proizvođači posvećuju više pažnje kvaliteti mehanizma ili smanjenju troškova zbog pristupačnosti replike, tako da su neke puške izrađene u potpunosti od plastike, dok su neke potpuno identične pravima po materijalu koji koriste. Danas na tržištu postoje airsoft replike skoro svih modernih puški i automata, starih oružja iz Drugog svjetskog rata, futurističkog oružja iz filmova, snajpera, sačmarica, strojnica i pištolja.

Izvor: osobno vlasništvo

Airsoft pištolji se dijele na GBB (Gas Blow Back) i EAP (electric airsoft pistol). GBB osim izgleda, kopiraju i sve radnje potrebne za pucanje. Kada stavite spremnik, morate povuči zatvarač. Kod pucanja zatvarač se realno pomiče unazad, a kada se spremnik isprazni, zatvarač ostane u zadnjem položaju (što možete vidjeti u filmovima kada uvijek onaj zločesti ostane bez metaka kada treba ubiti dobroga ) U spremnik ide plin koji je i pogon za izbacivanje (čije punjenje mene podsjeća na punjenje upaljača plinom). EAP koristi baterije i nema trzaj kod pucanja. Domet ovih puški u “savršenim uvjetima”, dakle streljana i meta ljudske veličine te dobro podešena puška, iznosi prosječno oko 40 metara kako bi pogodili metu u željeno mjesto a seže sve i do 70 metara. Snajperske puške imaju nešto veći domet koji je posljedica jednostavnijeg mehanizma, veće snage i veće dužine cijevi.

Izvor: osobno vlasništvo

Nadam se da sam vam barem malo uspjela dočarati realan izgled ovih “stvarčica” koje nisu baš bezopasne tako da je potrebno uvijek u blizini gdje se puca airsoft replikama imati zaštitne naočale, ne puca se u nepoznato jer na susretima može biti civila, možda je druga osoba sa druge strane izgubila naočale, možda se nešto dogodilo… Uvijek treba biti siguran da je meta protivnički igrač. U kombinaciji sa oprezom, zabava u ovoj igri vam ne gine

Tek što smo se uspeli uz nevjerojatno strmo brdo do napuštene kuće u šumi koju je naša ekipa branila, odjednom smo se kolegica i ja našle u središtu “paljbe”. Naša ekipa se nije stigla ni pripremiti, a protivnici su već bili u napadu. Kiša kuglica je prštala na sve strane. Tako je započela naša jučerašnja airsoft avantura.

Izvor: osobno vlasništvo

Pošto  smo nas dvije imale posebne oznake jer smo sudjelovale kao promatrači i fotografi kako se na nas ne bi pucalo, ipak ni nas nije zaobišao pokoji metak :) Na treningu se okupilo oko 50-ak ljudi iz Virovitice, Čakovca, Siska, Zagreba, Velike Gorice i Bjelovara kao domaćini. Susret se održavao u malenom selu Suha Katalena u Koprivničko-križevačkoj županiji. U početku kada smo se počeli okupljati, mlado i staro je pohitalo na ulicu i prozore da vide što se to zbiva u njihovom mjestu, ali ništa im nije bilo jasno. Kakvi su to vojnici, kakve su to puške, što se događa? Žamor se proširio selom. Čak su i životinje počelo nervozno kokodakati, lajati i mijaukati. Uvjerila sam se kako ona teza kako curama treba mnogo više vremena od muškaraca da se spreme kada idu nekuda nije u potpunosti točna. Prošli su sati dok su se momci prvo okupili, pa navukli na sebe opremu: maskirnu odjeću i obuću kako bi se što manje isticali na terenu, naočale, rukavice kako ne bi bilo po prstima ( a bilo je i toga), pokrivala za glavu, razno raznih izuma iz kućne izrade te neizostavan “detalj” oružje. Kao šlag na torti ovaj put bila je šminka

Izvor: osobno vlasništvo

Izvor: osobno vlasništvo

Sudionici su bili podijeljeni u dvije ekipe, Virovitičani, Bjelovarčani i Čakovčani su branili teren, a ekipa iz Zagreba, Siska i Velike Gorice su napadali. Kako bi začinili igru i učinili ju uzbudljivijom osmišljen je i scenarij igre. Svaki tim je imao dva do tri “medica” (liječnika) čiji je zadatak držati pogođenoga ga za ruku određeno vrijeme (60 sekundi na primjer) i nakon toga “ranjeni” može ponovno u igru. Ako medic ne dođe u roku od 10 minuta (bleed out time) ide se u “spawn” (mjesto ponovnog starta) na pet minuta. Po terenu je nekoliko spawn-ova u kojima su po dvije zastavice. Onaj tim koji prvi pronađe spawn diže svoju zastavicu i čini ga svojim. Ako protivnici naiđu na njega, ruše zastavicu i postavljaju svoju te automatski to postaje njihov spawn.

Izvor: osobno vlasništvo

 Prvenstveni cilj bio je osvojiti kuću u kojoj protivnici čuvaju “ ne ispaljenu raketu”, koja je zapravo bila getriba od automobila koju je bilo potrebno rastaviti kako bi se izvadio “biološki otrov” (zupčanici). Da bi rastavili raketu protivnici su trebali pronaći potreban alat koji je visio negdje usred šume koji su im “njihovi bacili iz aviona padobranom” koji je zapeo na drvetu Nakon “deaktivacije” rakete oglasila se sirena, što je bio znak da je zadatak izvršen. Smisao igre nije pobjeda već dobra zabava, druženje, stjecanje kondicije i razvoj nekih sposobnosti kao što su snalaženje u vremenu i prostoru, timski rad itd. Najveća mana ove igre je poštenje. Kada je neki igrač pogođen on treba podići ruku i viknuti pogođen kako ne bi dalje pucali po njemu. Međutim, nekolicina igrača ne priznaje, pa samo nastavlja s igrom, što nije u redu. Tada dolazi do nepoštivanja među igračima što prelazi i granice igre. Stoga treba biti pošten igrač i priznati pogotke, pa će i samim time igra biti zanimljivija i ugodnija. Najbolji dio dana nekima je uslijedio nakon silnog trčanja i umora-grah Za vrijeme jela svatko je prepričavao svoje doživljaje iz “borbe”; tko je koga ubio, tko nije priznao, tko je gdje zapeo, tko je ostao bez metaka… Bilo mi je ugodno gledati tako velik broj ljudi koji se prije nisu poznavali, a spojila ih je jedna tako neobična igra. Nadam se da sam vam barem malo dočarala atmosferu airsofta i da će barem neki od vas postati zaljubljenici u ovu igru.

Airsoft je nova i uzbudljiva igra, simulacija vojnih i policijskih scenarija. U igri se koriste replike pravog oružja koje kopiraju izgledom, veličinom i težinom prave puške. Municija koja se koristi u airsoftu su plastične kuglice veličine 6 mm bez boje. Sudionici trebaju koristiti zaštitnu opremu a obavezne su naočale, jer udarac kuglice u nezaštićeni dio tijela nije baš bezbolan Jedna od glavnih odlika ove igre je ta da u što većem mogućem opsegu simulira prave borbene uvjete. To se ne odnosi samo na opremu koju sudionici nose na sebi, već i na teren na kojem se igra. Osim svojim prirodnim reljefom i vegetacijom, teren mora biti ispunjen sa što više prirodnih zapreka i drugih umjetno stvorenih stvari koje pridonose realnijim uvjetima borbe. Dobar tim će pokušati iskoristiti teren u svoju korist, kako bi i on djelovao “ubojito” na neprijatelja.

 Izvor: osobno vlasništvo

Trening u Bjelovaru. Ekipa iz Bjelovara i Virovitice na okupu.

Airsoftom se može baviti radi treninga i usavršavanja policijskih i vojnih postrojbi, treninga onih koji se bave ratnim vještinama te radi zabave i razonode. Ova igra je način na koji se kroz simulaciju vojno-policijskih situacija i scenarija razvijaju fizičke i mentalne sposobnosti, potiče timski duh i stječu nova znanja i sposobnosti uz visoku dozu adrenalina i zabave. U profesionalnom smislu mnoge vojne i policijske postrojbe koriste airsoft opremu za trening i obuku. U poslovima zaštite imovine i ljudi u kriznim zonama i ratnim područjima porasla je potreba za kvalitetnom obukom i treningom zaposlenika takvih firmi.

Izvor: osobno vlasništvo

Na licu mjesta.

Airsoft replike pokazale su se izvrsne za simulaciju i vježbanje bliske borbe i borbe u zatvorenim prostorima.Airsoft je nastao u Japanu prije više od 30 godina, odakle se proširio u SAD gdje je postao popularan. Europske zemlje poput Italije, Portugala, Velike Britanije i mnoge druge broje i po nekoliko tisuća aktivnih igrača. Airsoft se proširio  i u Hrvatsku početkom prošlog desetljeća, a ozbiljnije se razvija u posljednje četiri godine. Po procjenama u Hrvatskoj je oko tristotinjak igrača, od čega je dobar dio u registriranim klubovima i udrugama.

 Izvor: Youtube.com

Ova tema mi je bliska jer se  nekolicina mojih prijatelja nedavno počela baviti ovom zanimljivom igrom. Prateći tako njihove dojmove sa međusobnih treninga i susreta sa ostalim airsoft klubovima iz drugih gradova u meni se pobudilo zanimanje za tim sportom. Pošto su velika većina sudionika muškarci, ipak se nisam odlučila okušati se u “borbi”, iako sam probala pucati iz airsoft replika. Jedno zanimljivo iskustvo. Dečki su uvijek u potrazi za novim terenom tako da nikada nije dosadno. Idući vikend gostujem na velikom treningu pa očekujte svježe informacije sa terena

Izvor: osobno vlasništvo